Orkestar
Kao i kod svih povijesnih priÄa, pokuÅ¡aj prikaza proÅ¡losti križevaÄkih puhaÄkih orkestara navodi na mnoÅ¡tvo razliÄitih, nedovoljno istraženih tragova. Prema nekim izvorima, najranije se takvo druÅ¡tvo u Križevcima javlja joÅ¡ u 18. stoljeću. Najstariji pouzdani povijesni dokument govori o postojanju Gradske limene glazbe 1830. godine, ali je iz njega vidljivo da je već tada ta glazba imala puno dužu tradiciju. U 19. stoljeću, istodobno su djelovale Äak dvije gradske glazbe. Prva je bila Glazba gradske narodne garde, odnosno Bürgerkhora, iskrivljeno nazivana «purgerkorskom», koja je, izmeÄ‘u ostalog, 1848. godine doÄekala bana Josipa JelaÄića prilikom njegovog posjeta Križevcima. Druga je bila Glazba dobrovoljnog vatrogasnog druÅ¡tva, Äije je djelovanje prenijeto i u dvadeseto stoljeće, kad su njeni dirigenti i predvodnici redovito bili glazbenici obrazovani u europskim metropolama poput Praga i Berlina.
Nakon prekida rada 1975. godine, Gradska glazba je obnovljena 1993. godine i otada kontinuirano djeluje. U najnovijem razdoblju, na mjesto dirigenta dolazi profesor Mario Komazin, glazba mijenja ime u Gradski puhaÄki orkestar, usmjerava se prema koncertnom repertoaru, redovito sudjeluje na državnim natjecanjima i smotrama, te utemeljuje i organizira MeÄ‘unarodni festival puhaÄkih orkestara POOHFEST. Od nagrada na natjecanjima vrijedi istaknuti tri zlatne plakete Hrvatskog sabora kulture i najnoviju, srebrnu plaketu na MeÄ‘unarodnom natjecanju puhaÄkih orkestara u Velenju. Kada bismo tražili pandan ovim najnovijim uspjesima u proÅ¡losti orkestra, sigurno ga ne bismo naÅ¡li. Možemo, meÄ‘utim, istaknuti da niti u proÅ¡losti funkcija gradske glazbe nije bila vezana iskljuÄivo uz repertoar koraÄnica. O koncertnom i plesnom repertoaru Gradske glazbe joÅ¡ u 19. stoljeću svjedoÄi jedno pismo ilirca Stanka Vraza u kojem istiÄe kako orkestar izvodi transkripcije i obrade izvornih umjetniÄkih i zabavnih djela.
Da zakljuÄimo pripovijest o vezi proÅ¡losti i sadaÅ¡njosti Gradskog puhaÄkog orkestra, mogli bismo reći da ovo najstarije križevaÄko glazbeno druÅ¡tvo prati povijest diskontinuiteta. No, niti ta povijest nije bez zaloga za budućnost. Iz nje, osim izvješća o velikim uspjesima i važnosti glazbe i orkestra za Križevce, iÅ¡Äitavamo i kako su razlozi nekadaÅ¡njih prekida djelovanja redovito bili financijski i materijalni, odnosno, vezani uz dotrajalost instrumenata, te Äak i uz osobu dirigenta. Na sadaÅ¡njem je i budućem naraÅ¡taju Älanova orkestra, dakle, da ne dopusti da isti razlozi poremete njegovo kontinuirano djelovanje i u budućnosti.
Jelka Vukobratović
